Dejtanje u 30ima - zašto je tako teško i zašto smo toliko tvrdoglavi?

Pozdrav svima, znam da ova tema već ljudima poprilično ide na živce, no zanima me jedna stvar - zašto ljudi koji navodno žele upoznati nekog, kad napokon upoznaju tu neku osobu za koju smatraju da ima sve karakteristike žene s kojom bi htjeli ostati i imati obitelj, nisu spremni na kompromise? Smatrate li da je zaista kompromis tražiti od osobe, s kojom se viđate i koja je jasno izrazila stav da želi imati djecu i obitelj, da se odrekne rekreativnog uzimanja droga? Droge nikad nisam uzimala, od sto prilika i milijun različitih oblika, probala sam jedino travu i nije to moj đir nikako. Da se razumijemo, osoba se prilikom upoznavanja predstavila kao osoba koja radi na tome da prestane pušiti CIGARETE, a od "droga" da je jedino što povremeno napravi, zapali pljugu vikendom kad nema šta drugo za raditi, a da je nekad prije isprobavao svašta. Naravno, s vremenom i daljnjim upoznavanjem saznaš da osoba puši puno češće od tog "povremeno vikendom" i konzumira bonkase na partijima, kojih ti je najavio minimalno 3 u naredna dva mjeseca. Iskreno sam mislila da ću se moć "prilagodit" tom mindsetu, da će ga nekad i proći, ali to je čovjek od 34 godine. Ako ga nije prošlo do sad, iskreno sumnjam da ikad hoće. Drag je, družili smo se nešto više od 2 mjeseca, iskreno mi je rekao da želi obitelj, ali da ne želi mijenjati svoj život. Guglao je da bi trebao bit 3mj "čist" od svega da bude siguran da, kad će raditi na djetetu, da će ono biti zdravo i da mu neće naškoditi svojim životnim navikama, ali nakon toga bi se vratio svojem normalnom životu. Također, on ne želi curu/ženu koja živi njegovim lifestyleom.

Ljuta sam jer izgleda da su ljudi sami sebi najgori neprijatelji i kao znaju što žele, al uložili bi samo ono što njima odgovara.

Ujedno sam i tužna jer sam prekinula taj odnos i htjela bi čut vaše mišljenje oko toga - mijenjaju li se ljudi ikad i što im je povod da se zaista promijene?